OBRAĆANJE PREDSJEDNIKA SKUPŠTINI 15.02.2014.

Poštovani delegati, dragi prijatelji, simpatizeri i gosti.....

Udruženje „Ruralni razvoj „ osnovano je  u Driniću,aprilu 2010.godine sa ciljem afirmacije ruralnih područja u svim segmentima.  Inicijalna kapisla je bio događaj „Prva kosa Grmeča“, oko kojeg se okupila grupa entuzijasta i pokrenula aktivnosti. Dobili smo podršku od institucija, od kojih bi izdvojio Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u vladi RS, Opštinu Petrovac i opštinu Bosanski Petrovac,  te je Udruženje preživjelo ove četri godine i ne samo da je održalo ovu manifestaciju, već je učestvovalo u desetak projekata i ostvarilo partnerstvo sa desetinama institucija u zemlji i inostranstvu. Danas smo na početku novog mandatnog perioda i vrijeme je da napravimo korak dalje i aktivno se uključimo u kreiranje života stanovništva ruralne orjentacije čuvajući tradicionalne vrijednosti u ukusnom spoju sa urbanim načinom življenja. Pozvao bih sve koji  žele da nam se pridruže. Mi imamo tri vrste članstva: Redovno, pomažuće i počasno. Redovni članovi plaćaju godišnju članarinu u visini od 20 KM. Odmah da vam kažem da mi nećemo djeliti krave i mehanizaciju, to ćemo ostaviti Gaveli i sličnima, ali ćemo vam pomoći da pronađete pravilan put.  Udruženje „Ruralni razvoj „ je nestranačko , neprofitno udruženje i članstvo se bazira na dobrovoljnosti  i volonterizmu. O značaju udruživanja vam ne trebam puno pričati i mislim da su svi svjesni značaja udruživanja, ali ujedno je to i najteži dio. Solidarnost, dobri komšijski odnosi i širi interes zajednice su vrijednosti koje su nestale... sebičnost , zavidljivost i gledanje svoga uskog interesa su postali cjenjene osobine vrijedne poštovanja ličnosti koja ih posjeduje.  Takvim shvatanjem i takvim odnosom  ubrzaćemo ionako brz proces nestajanja petrovačkoh sela.  Mi smo svjesni da nam se sela nalaze na oštroj granici između opstanka i nestanka i ne smijemo inertno kukati nad sudbinom, već pokušajmo , pokušavajmo, borimo se...niko nema ni čarobni štapić, ni magičnu formulu, ali možemo pokušavati i pod uslovom da pobjedimo onu sebičnost i zavidljivost zajedno možemo mnogo. Nisu rješenje rušilački pohodi, neće nam država rješiti probleme, moramo pokušavati neke stvari pokrenuti odozdo prema gore. Kod nas je praksa da svako pojedinačno rješava probleme, obija vrata, dođe do načelnika i u zavisnosti da li mu je ad hock rješio problem on je dobar ili loš. Najveća odgovornost je svakako na javnom sektoru, ali dobar dio odgovornosti moraju preuzeti nevladin i privatni sektor. Među najznačajnije EU programe ruralnog razvoja, odnosno neku vrstu originalnog pristupa ruralnom razvoju, spada i tzv. LEADER program. Iako na prvi pogled liči na englesku reč LEADER – vođa, to je, zapravo, francuska skraćenica za mrežu akcija usmjerenih na razvoj ruralne ekonomije. Ovo je program podrške cjelovitom razvoju lokalnih zajednica u ruralnim područjima. On podržava inicijative po principu „odozdo nagore”, odnosno jačanje uloge lokalnih partnerstava između javnog i privatnog sektora – lokalnih akcionih grupa (LAG). Lokalne akcione grupe su grupe za implementaciju projekta na lokalnom nivou, formirane za potrebe projekta s ciljem zastupanja modela buduće saradnje u skladu s konceptom partnerstva javnog i privatnog sektora. LAG kao prepoznata kategorija u Evropi je vrlo uspješna i prepoznatljiva karika u domenu ruralnog razvoja. Kako je država Bosna i Hercegovina većim svojim dijelom ruralna sredina nije potrebno naglašavati potrebu za istim.Još jedna bitna karakteristika LAG-ova je mogućnost i poželjnost saradnje javnog, privatnog i nevladinog sektora u samom radu LAG-a, tako i u konkurisanju projekata u smislu ruralnog razvoja. Kod nas je osnovan prvi LAG u Bosni I Hercegovini kao pilot projekat UNDP-a za teritoriju B.Petrovca, Drvara, Grahova i Glamoča. Potrošena inicijalna sredstva od dvadesetak hiljada i to je bio kraj. S druge strane imamo LAG Doboj koji je uspješno realizovao projekata u vrijednosti od oko 4.000.000 KM. Bendžovanjem ova dva primjera vraćamo se na problem prevazilaženja sebičnosti I zavidljivosti.

Mi ćemo se boriti protiv dosadašnjeg sektorskog pristupa, gdje su male ruralne sredine u nepovoljnom položaju. Zalagaćemo se za teritorijalni pristup.

Teritorijani pristup doprinosi boljoj prepoznatljivosti teritorije na kojoj treba delovati, ali i prepoznatljivosti učesnika u ruralnom razvoju na određenoj teritoriji. Teritorijalni pristup definisanju politike ruralnog razvoja naročito doprinosi kreiranju politike koja odražava najdublje predispozicije i mogućnosti određene teritorije. Istovremeno, takav pristup odgovara na najdublje probleme, specifične isključivo za datu teritoriju koristeći se lokalnim resursima i potencijalima.

Evropska unija je prihvatila koncept podsticanja održivog razvoja ruralnih područja zasnovan na održivom ekonomskom razvoju, koji podrazumjeva povećanje životnog standarda, ali uz istovremeno očuvanje prirodnog, kulturnog i tradicionalnog nasljeđa. Na taj način se ruralni prostori u savremenoj Evropi transformišu u ekološki očuvane i kultivisane sredine, koje se sistemski opremaju komunalnom i socijalnom infrastrukturom, razvijaju održivu poljoprivredu, lokalno preduzetništvo i povezuju se sa okruženjem. Takve sredine postaju prijatne za život, privlačne za ulaganja, imaju perspektive i omogućavaju rast zaposlenosti i sve bolji standard života svojim stanovnicima. Samo planiranje sveobuhvatnog razvoja manjih ruralnih cjelina na načelima održivog razvoja pokazalo se u Evropskoj uniji kao uspješan model oživljavanja i napretka nerazvijenih ruralnih krajeva.
Razvoj infrastrukture jedan je od bitnih segmenata ruralne politike, dobro razvijena infrastruktura smatra se jednim od najvažnijih preduslova ruralnog i ukupnog ekonomskog razvoja.

2014.godina je proglašena od strane generalne Skupštine Ujedinjenih nacija za godinu malih porodičnih gazdinstava. To je najava novog koncepta i pristupa u kojem bi mala poljoprivredna gazdinstva prestala biti problem, a postala šansa. Promovisaćemo razne varijante “Kratkih lanac Ishrane” gdje bi došlo do direktnog povezivanja proizvođača i potrošača, preskačući nakupce, supermarkete i ostale suvišne karike. Mnogi naši proizvođači pokušavaju takvim pristupom. Ali opet se javlja problem gdje prodavac krije kupca od komšije, a kupac prodavca zbog provizije. Najveći problem malih poljoprivrenih gazdinstava je upravo marketing, pakovanje i administrativno-pravne barijere. To su stvari koje se mogu rješiti kroz udruženja i zadruge pridržavanjem na koncept “Zajedničkog korištenja” npr., zajednički marketing, zajedničke nabavke, zajedničko korištenje kapitala, zajedničko korištenje objekata. Član je osnovna vrijednost zadruge i djelovanje zadruge mora biti usmjereno na članstvo, a ne na zadrugu, a sa druge strane jedinstvo članstva je snaga zadruge. Ovo ne podrazumjeva zadrugu po principima socijalističkih kolhoza, niti neoliberalističku zadrugu okrenutu samo profitu po principu miltinacionalnih korporacija, već zadrugu na usluzi zadrugara koji se udružuju radi zajedničkog interesa i prevazilaženja  barijera poslovnog tržišta birajući između sebe menadžment i odlučujući o potezima. Udruživanjem poljoprivrednih proizvođača mala poljoprivredna gazdinstva trebala bi se stoga što više povezivati u zadruge, udruženja i mreže kroz koje bi mogli osigurati kvalitetnu preradu, zaštitu i brendiranje proizvoda, marketing na izvozna tržišta i slične aspekte dodane vrijednosti poljoprivrednim proizvodima. To je, nažalost, trend koji je tek u nastajanju. U BiH postoji Agencija za sigurnost hrane , koja još nije brendirala niti jedan proizvod, a 155 je kandidovano od strane 32 opštine iz Federacije BiH i 22 opštine iz Republike Srpske, među kojima su  Petrovački sirac i basa. U svom programu imaju oznaku orginalnosti, oznaku geografskog porjekla i tradicionalnog ugleda, ali to je sve, jer nije dodjeljeno ništa, a kako stvari stoje i neće. Da situacija bude gora ova Agencija se nalazi u Republici Srpskoj na spisku nepoželjnih partnera. To im ne smeta da u svom upravnom odboru imaju 15 članova koji primaju po 400 KM mjesečno.

Oni koji smatraju da put u EU nije za nas neka se posluže pokazateljima iz Rusije. Opseg financiranja društvenog razvoja seoskih područja u periodu od 2014. do 2017. iznosit će 7 biliona eura u sklopu programa  podrške lokalnim inicijativama koje su povezane s uređenjem sela, zaštitom prirodnih pejzaža, obnovom kulturnih tradicija, narodnih obrta i zanata.

Neka nam to bude vodilja, potrudimo se svi zajedno… pokušavajmo, prevaziđimo sebičnost I zavidnost. Okrenimo se Sportu, kulturi i tradiciji.  Pozivam vas da na 100-godišnjicu početka drugog svjetskog rata održimo seosku olimpijadu gdje bi uzele učešća sve mjesne zajednice sa porukom da nećemo rat, da želimo mir i da možemo i da hoćemo sačuvati naš Petrovac.

Hvala vam.