NAFTAŠ

U noći između 15. i 16. marta se u Smoljani desio nemio događaj koji želim oštro da osudim.  Mirko Raković – Naftaš je Smoljanac  trenutno nastanjen u Derventi. Došao je na sahranu tetki i prenoćio kod sestre Draje i zeta Živka u naselju Čatrnja. U toku noći nepoznati počinilac je prišao kući i sasjekao sve četri gume na Mirkovom automobilu. Možete misliti kako se osjećao čovjek kada je shvatio da je nepoželjan u svom selu, selu koje nema ni trećinu predratnog stanovništva, selu koje je u izumiranju. Povod je nedvojben: Mirko je prije otprilike pola godine svoje imanje dao u zakup dvojici ljudi koji su po nacionalnosti Hrvat i Bošnjak. Radi se o ljudima koji su već par godina u selu radi pčelarenja, o ljudima koji nisu nikom napravili bilo kakvu štetu ili ne daj bože napakostili. U međuvremenu smo jedni drugima napravili puno pakosti, gadosti i podmetanja. Mirko je čovjek spontan, jednostavan, naivčina, čovjek koji ne zna za mržnju, poznati dječak koji je znao nacrtati Tita, mladić koji je cvjeće kupovao na krošnje, prokockao Vučenovih četrdeset godina u Francuskoj i kojem je jedina loša osobina malo jača doza ljubomore. On je svoje imanje započeo obnavljati, ali životne prilike su ga vezale za Derventu i nije bio u prilici da završi obnovu porodične kuće. Ljudi koji su zakupili imanje su mu ponudili da poprave kuću , srede imanje i koriste ga 5 godina. U ugovoru stoji da moraju voditi računa o interesima međaša ,komšija i samog sela. Narušavanje bilo koje klauzule automatski dovodi do raskidanja ugovora.  U tom periodu Mirko bi zaradio penziju i vratio se na ognjište. Ovako, ko zna ??? Toliko o našoj toleranciji, toliko o zajedničkim strategijama. Mi smo duboko podjeljena jadna zemlja koja i dan danas krvari, a krvari zbog nas ovakvih kakvi smo, pa i zemlju skrnavimo. Kamo sreće da poštujemo ognjište, tradiciju, zemlju, kamo sreće da smo ponosni zemljoposjednici koji se iskreno bore za svoj prostor, kamo sreće da smo ogrezli u Pravoslavlje, da imamo bilo kakvu ideju, ideologiju, pravac, strategiju. Zato, svako ima pravo da tvrdi kako je bolji Smoljanac od komšije, kako je veći Srbin od školskog druga ili jači Pravoslavac od radnog kolege. Budimo bolji, ili je već svaka nada izgubljena ???? A umjesto komentara o prodaji zemlje prenosim pjesmu :

Stipe Grcić, narodni  pjesnik:

Ne prodaji sine zemlju
da te kletu tvoja dica
sutra će ti unuk reći
sve je proda propalica.
Ne prodaji sine zemlju
naročito nemoj strancu
kad ne budeš zemlje ima
u debelom bit ćeš lancu.
Stranac će ti gazda biti
ti njegova vječna sluga
šta si zemlju proda strancu
vatat će te bijes i tuga.
Možeš imat brdo zlata
da li znadeš sine za to ?
Stranac će ti sutra reći
"s moje zemlje nosi zlato".
U zemlji je sve bogatstvo
ona sve na svijetu daje
a zlato je jedan metal
koji samo lažno sjaje.
Ne prodaji sine zemlju
ne prodaji !