ZAVRŠNA RADIONICA "TRADICIJOM DO TOLERANCIOJE"

U Driniću je 01.11.2014.godine održana završna radionica projekta „Tradicijom do tolerancije“ podržanog grantom Ambasade SAD u Sarajevu. Projekat je realizovalo udruženje „Ruralni razvoj“ Drinić potpomognuto nizom partnerskih organizacija od kojih izdvajamo : „Unske smaragde“ iz Bihaća, RRS iz Drvara, Socijalno-pedagošku životnu zajednicu iz Bihaća, te Osnovnu školu „Drinić“, lokalni dom zdravlja i Stanično odjeljenje policije koji su nesebično podržali projektne aktivnosti. Radionici je prisustvovala i zamjenica šefa kancelarije Ambasade SAD u Banja Luci Maria Stavropoulos. Mladi ljudi ,učesnici projekta, na čelu sa Marijom Bulajić su izradili bilten za javnost iz kojeg izdvajamo sažetak:

Odabrali smo 18 učesnika, mladih od 12 do 24 godine, koji su pohađali „tradicionalnu školu“. Šest mladih, različitih uzrasta je bilo domaćin po dvojici vršnjaka (po jedan iz unsko-sanskog kantona, iz sredine sa većinskim bošnjačkim stanovništvom i po jedan iz kantona 10, sa većinskim hrvatskim stanovništvom). Domaćini su iz Drinića (u Republici Srpskoj,sa većinskim Srpskim življem). Polna struktura je ravnopravno zastupljena, tj. sa 9 polaznika muškog i 9 polaznika ženskog roda.Medijska promocija, je održana 01.08.2014.godine. Poslato je saopštenje za javnost svim značajnijim medijskim kućama u zemlji.Informisana je javnost putem web stranice http://kosidba.blogspot.com/ i facebook stranice https://www.facebook.com/pages/Ruralni-razvoj/353049534836950.Pošli smo od teze da je razvijanje duha povjerenja i razumijevanja od suštinskog značaja za izgradnju mira i bezbjednosti u multietničkim i multikonfesionalnim zajednicama.Ideja je da mladi u kontaktu sa porodicom i sredinom saberu utiske i spoznaju svoje promjene po pitanju pomjeranja praga tolerancije.Cilj je bio da se polaznici što vise upoznaju sa tradicionalnim načinom življenja, te da se uspostavi međukulturalni dijalog i razbiju predrasude, ali prioritetni cilj je bio obezbjeđenje osnovnih higijenskih uslova i bezbjednosti polaznika.Poštovano je pravo svakog na izražavanje vjerskih i ljudskih uvjerenja, te omogućen način života u skladu sa posebnim potrebama svakog pojedinca.

Od 04.08. do 10.08.2014. mladi su boravili u domovima domaćina. Prilikom boravka vodilo se računa o posebnim potrebama svakog pojedinca. Domaćini su se tokom tih dana trudili da žive u skladu sa tradicionalnim seoskim običajima, pripremali tradicionalnu hranu, obavljali poslove na tradicionalan način i upoznavali goste sa tradicionalnim vrijednostima i običajima sela. Sa druge strane, gosti su imali priliku da, da uočavajući sličnosti i razlik, domaćinima objasne svoje tradicionalne vrijednosti i običaje.Prilikom ulaza urađen je ulazni anketni upitnik na kome su mladi odgovarali na pitanja vezana za toleranciju.Analizirajući ulazne podatke po PAMME (Protected Areas Management Effectiveness) i METT tools došli smo do zaključaka da mladi imaju dosta visok prag tolerancije. Odgovarajući anonimno na pitanja, te bodujući po sistemu bodovanja osvojili su 1003 boda od maksimalnih 1800.Jedan učesnik projekta (Matej Rajković iz Drvara, hrvatske nacionalnosti) je poslije ove faze napustio grupu. Po njegovim izjavama, razgovora sa roditeljima i utiska ostalih učesnika ovaj korak je napravio iz razloga ograničenog pristupa internetu tokom prvih sedam dana boravka u domovima. Ipak je i on  uspješno prošao kroz boravak u kućama domaćina. Polaznici su kroz ovih nekoliko dana druženja posjetili sva tri vjerska objekta, učestvovali na Tradicionalnom opštinskom sajmu „Medeno polje“, naučili mnogo o speleologji i planinarenju, upoznali se sa okolinom,...Tokom ovih aktivnosti obavili smo kontakte sa opštinskim zvaničnicima na čelu sa načelnikom opštine, privrednicima, zanatlijama, te kulturnim i sportskim radnicima.Podršku aktivnostima mladih je pružio i poznati glumac Josip Pejaković.Po našim procjenama projektne aktivnosti su višestruko doprinjele pomirenju i interetničkoj saradnji. Mladi ljudi, učesnici projekta,  su ostvarili prijateljske veze koje se razvijaju i van projektnih aktivnosti. Nakon završetka ove dvije faze, nastavljamo komunikaciju putem socijalnih mreža.

Tolerancija podrazumijeva snošljivost i uvažavanje tuđih ideja, stavova i načina života. Biti tolerantan znači biti osviješten o različitosti u odnosu na nas same i prihvaćanje toga u samostalnom životu.Insekti zla rasprostranjeni su svugdje po svijetu i samo čekaju kada i kako će zaraziti ljude. Postoje razni zli insekti u svijetu, a mi kao jednog među najgorima smatramo predrasude.Koliko smo naučili, zabavljali se i uživali zajedno dokazali smo i 25.08.2014., kada smo se sastali u Ključu i proveli jedan veoma lijep ponedjeljak zajedno, iako nevezano za projekat i na našu inicijativu.Početak septembra naznačio je i naše novo okupljanje, te smo se tako 13. i 14. septembra sastali u Bihaću. Osim šetnje gradom, tj. naših „večernjih pohoda“ bili smo počastvovani i saslušati kratka predavanja gospodina Dejana Prošića, osnivača ovog projekta, zatim gospođu Mejasu Dupanović, predsjednicu „Unskih smaragda“, gospodina Nedžada Hadžića, direktora JU „SPŽZ“, a na kraju i našu dragu nastavnicu, Rajku Đumić.Završna radionica, tj. završni sastanak održaće se 31.10.2014. u Driniću. 

Najbitnije je da su se i učesnici izrazili kao veoma zadovoljni, a iskre najljepših i najpozitivnijih emocija oslikavaju se na sve strane!

Amra Kaljiković: Kada bih jednom riječju ono što sam doživjela na kampu „Tradicijom do tolerancije“ to bi bila riječ „neponovljivo“. Neponovljivo zbog uspomena, zbog komičnih situacija, zbog neformalnog, interaktivnog i interkulturalnog učenja, korisnog i zanimljivog sadržaja, ali najviše zbog ljudi. I organizatori i učesnici učinili su kamp jedinstvenim. Stvarno smo se povezali tamo, a najbolje o tome govori činjenica da smo veče pred rastanak plakali. Kamp je skupio i povezao mlade ljude iz ruralnih BiH gdje vlada konzervativna politika, post-konfliktna atmosfera. Tokom 12 dana, kao mladi ljudi liberalnih stavova, ja mislim da smo ispunili najvažnije očekivanje. To bi bilo da dokažemo sami sebi da kao takvi imamo dosta toga zajedničkog, a ne samo neslaganje sa nemilim događajima i post-konfliktnu atmosferu. Naravno, i na tim temama možemo naći kompromis i imati uzajamno poštovanje, i na kraju sasvim prirodno i normalno živjeti. Shvatili smo da je raznolikost kultura bogatstvo, a ne siromaštvo Bosne i Hercegovine. Na kampu su mnogi od nas stekli dugogodišnja i neraskidiva prijateljstva, mnogima je kamp ostao u lijepom sjećanju, neki su malo dublje upoznali sami sebe i prevazišli nesvjesne predrasude, a ja iskreno većinu od navedenog. Najbolja stvar u tome je da smo se osjećali povezani, o čemu najbolje svjedoče naši ponovni susreti i svi naši budući susreti. I na kraju, mi mladi iz JU „SPŽZ“ jako smo zahvalni što smo dobili priliku da budemo dio susreta mladih ljudi različitih kultura, ideja i snova.

Jelena Zorić: Meni se kamp svidio. Nisam imala predrasuda uopšte. Upoznala sam mnogo vršnjaka koji su mi sad veoma dragi prijatelji.

Zorana Banjac:U projektu o miru i toleranciji mogu reć mnogo finih stvari. U kampu mi se jako svidjelo, naučila sam mnogo poučnih stvari i upoznala sam nekoliko prijatelja sa kojima ću, nadam se, ostati dugo u kontaktu.

„Ovaj projekat je omogućila velikodušna podrška američkog naroda putem Američke ambasade u Sarajevu i svi stavovi,mišljenja i zaključci izneseni u projektu ne odražavaju nužno stav Američke ambasade ili Vlade SAD,već isključivo autora“.

Jasna Nuhić:Na kampu „Tradicijom do tolerancije“ nisam prisustvovala od samog početka, zog čega mi je jako žao. Ali, ostatak dana koje sam provela sa mladima različitih nacionalnosti mi se jako dojmio. Iako ni prije nisam imala predrasuda, ovaj kamp me mnogo čemu naučio: o religijama, kampiranju, orijentaciji u prirodi,... Najvažnije od svega, upoznala sam divne nove prijatelje s' kojima mi je bilo jako zanimljivo.

Marija Bulajić:Cijeli ovaj projekat veoma me je obradovao, jer i sama pomisao na toleranciju i međukulturalni mir i saradnju zaista je jedan veliki dragulj koji trebamo čuvati i brinuti se o njemu najviše i najbolje što možemo. Prilikom ovoga, ne tako dugog, druženja naučili smo zaista mnogo važnih i interesantnih stvari. Prvenstveno, o sve tri nacionalnosti,tj. o njihovim religijama, običajima, o nečemu što je samo njima svojstveno. Zatim, spoznali smo mnoge vrijednosti i kvalitete života među različitim, a opet i tako sličnim ljudima, takođe, mnogo smo naučili i o kampovanju, logorskoj vatri, orijentaciji u prirodi, planinarenju, speleologiji,... Ali, prije svega, upoznali smo nove ljude, nove prijatelje. Ako je iko imao ikakve predrasude prije ovoga kampa smatram da su one po završetku potpuno nestale.