SRETAN OSMI MART SVIM ŽENAMA

             Kada govorimo o osmom martu, njegovoj simbolici i obilježavanju, onda žena na selu i nije baš neka žena.  Simbolika osmog marta se uglavnom odnosi na radnice i radnička prava, prava moderne emancipovane žene i žene koja je društveno  angažovana i socijalno inkluzivna. U današnjem potrošačkom društvu dan žena  je dobio i neke nove konotacije, pa je tako i povod za iskazivanje klasne pripadnosti, statusa u društvu i pomodarskih proslava. Se to nema puno veze sa ženom na selu. Žena na selu ne može reći svojim ovcama da taj dan pripaze na emancipaciju, niti može od prasca zahtjevati  kraće radno vrijeme i veću platu. Svi su svjesni činjenica o značaju žene na selu, njene uloge u razvoju društva, velikih potencijala za radni angažman žene kroz koncepte socijalnog poduzetništva, razvoj porodičnih gazdinstava i multisektoralnog ostvarivanja dohotka. Za sve to je neophodno stvoriti preduslove kroz dostupnost infrastrukturi i uslugama, pravilnu politiku podsticaja i socijalnu inkluziju. Jednostavan koncept, čak i dobro opisan u brojnim strategijama, akcionim planovima, projektima i kojekakvim elaboratima, ali malo zastupljen u realnom vremenu. Opravdanja se , naravno, iznalaze u nedostacima finansijskih sredstava i slaboj koordinaciji između nivoa vlasti.

Osnovni uzrok je mnogo rigidniji i ima duboku političku pozadinu. Suština je da slobodnu ženu  koja ostvaruje dohodak svojim radom i svojim resursima,  je mnogo teže kontrolisati. To je slobodoumna žena, pa iako često manje obrazovana, realnih pogleda i zdravih shvatanja. Takva žena je nepotkupljiva i protivnik svakog režima. Iz tog razloga režim pretvara suštinski slobodnu ženu u ženu roba koja se bori za slobodu. Totalno iskrivljenom politikom podsticaja uništava zdrava gazdinstva i stvara podobna parazitska gazdinstva po svojoj mjeri. Dostupnost infrastrukturi i uslugama je posebna priča praćena klasnom pripadnošću i statusom u društvu. Stvoren je koncept moderne domaćice, emancipovane, sa visokim stepenom  dostupnosti uslugama, društveno angažovane, infiltrirane u najviši klasni stalež,jednom rječju starlete. Takva domaćica postaje konkurencija ženi pod pritiskom tradicionalnog mišljenja, niskog nivoa  dostupnosti infrastrukturi i iuslugama, društveno neangažovane, ustvari seoske žene koja radi 16 sati i  4 sata je izložena nasilju.

                 Valjda su to shvatili i u Ujedinjenim Nacijama, pa su negdje 1995. godine uveli 15.oktobar kao DAN ŽENA NA SELU, valjda zvanično priznajući da žena na selu i nije neka žena. Neka sve ostale žene slave osmi mart, a žene na selu 15.oktobar. Još nisam čuo da je neko organizovao proslavu sa striperima za razuzdane žene sa sela, ili da je prodao ogromne količine cvijeća kao poklon za žene na selu, ili da je ministar poljoprivrede napravio prijem za žene na selu, ili da je „Er Srbija“ snizila cijene krata za žene na selu, ili da su djeca u školama i vrtićima pripremila prigodnu priredbu za svoje majke sa sela, ili da je ministarstvo zdravlja organizovalo besplatne preglede za žene sa sela. 

Zbog takvog i sličnih djelovanja imamo sve ubrzaniji proces depopulacije sela i migracije ka kvaziurbanim centrima. Ako želimo iole zaustaviti ovaj , već se bojim nepovratan,  proces dajmo šansu ženama na selu. 

Do tada, SRETAN OSMI MART SVIM ŽENAMA !!!

RURALNI RAZVOJ