ŜIPAK jeftino

 Rosa canina ili  pasja ruža je evidentno najpoželjniji poklon od septembra do novembra mjeseca. Nekada je bilo drugačije, poklanjali smo jabuku, kumovima i naramče, a šipak je bio prazno obećanje, nula, ništa. E, promjeniše se vremena, dođe i vrijeme šipka. Kao što Andrić napisa : "Dođu, tako, vremena kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!". Ne mislim da pasja ruža nije ništa, čak naprotiv, mislim da je odličan proizvod koji može doprinjeti približavanju ciljevima ruralnog razvoja. Još dok su " Dani base i krompira" bili u uzlaznom trendu, idejni tvorac Boško Vukobrat je zagovarao da se taj dogaðaj obogati sa "Šipak festom", pa je jedne godine i održan , ali bez značajnijeg odjeka i podrške.  

A da je sve itekako bilo smisleno govore brigade berača koje haraju živicama, opustošenim bespućima i napuštenim naseljima. Prepoznaju vrijednost šipka i pronalaze svoj interes u šipkovoj priči, ne obazirući se ni na međeda ni na vepra, ni na trnoviti mehanizam odbrane samog šipka. 

Valjda je šipak najbolje povezao urbano stanovništvo sa ruralnim predjelima, valjda je sa šipkom isplivala urbana želja za pasijim plodovima i taj genetski instikt samoodržanja. Nekada je to bio lov, ali kako su se lovci preselili u kafane, ostao je prazan prostor koji preuzeše šipkaroši. Pomalo ih prate tartufaši i marihunaši, koje bih nazvao ruralnim instant biznismenima, ali oni su već druga kategorija i o njima neke druge prilike.

Šipak se nekad nije brao zelen, šipak se nije brao uz ceste, pa su ostavljani sitni, trnoviti, nepristupačni, ali  evolucijom čovjeka i njegovih potreba , više se ne bira, beru se zeleni, rozi, crveni, mekani, prašnjavi, sitni, samo neka je šipak. Utrka je krenula:

'ZA ŠIPAK VIŠE"